Slatkiši su od pamtiveka bili jedno od najprivlačnijih zadovoljstava. Verovatno je sve počelo otkrićem meda, a kasnije i šećerne trske. Šećer kao osnova većine slatkiša je vrlo dugo smatran ekskluzivnom i luksuznom robom. Masovnija proizvodnja slatkiša je otpočela širim uzgojem šećerne repe, što je dovelo do pristupačnijih cena.
Sve je počelo sa bombonama i čokoladama. Industrijalizacijom ovaj spisak se drastično povećao, toliko da danas postoje hiljade proizvoda koji spadaju u ovu kategoriju. Koliko su slatkiši popularni, pokazuje nam statistika koja beleži rekordnih 16 kilograma slatkiša koje pojede u proseku stanovnik Švedske u toku godinu dana.
Moderna medicina nije baš ljubitelj šećera i preporučuje vrlo umereno uživanje u ovakvim poslasticama. A kada kažu “umereno” to za nas ljubitelje slatkog znači kraj. Vremena se menjaju i kreativni i dosetljivi među nama pokušavaju da nađu rešenje koje bi zadovoljilo obe strane. I medicinsku, i onu koju činimo mi koji uživamo u slatkom.
Jednu takvu ideju, koja se pokazala kao uspešna realizovao je tim koji vodi Ćao šećeru u Ulici Rige od Fere 15. To je mesto na kom je moguće pronaći slatkiše bez šećera i uživati bez griže savesti. Kažu da je jedini šečer onaj u voću koje koriste u svojim specijalitetima.
Gledam, analiziram i odlučujem se za tortu “čokolada na kvadrat”. Dobar deo mene je skeptičan prema ovom eksperimentu jer, u nekim ranijim prilikama kada sam ispobavao “zdrave” slatkiše, nisam bio baš oduševljen. Kao veliki ljubitelj slatkog, smelo uzimam prvu kašičicu torte i ostajem zatečen. Potpuni ukus, sa dominantnim osećajem čokolade i nečeg kremastog. Da nisam znao za predpriču o sastojcima ove torte, ne bih je nikako svrstao u novotarije o zdravoj ishrani, nego bih je direknto stavio na listu top poslastica koje sam probao.